PREDSJEDNIK: Mirko Barišić

IZVRŠNI DOPREDSJEDNIK: Zdravko Mamić

DIREKTOR: Damir Vrbanović

SPORTSKI DIREKTOR: Zoran Mamić

TRENER: Zvonimir Soldo

GLASNOGOVORNIK: Ado Kožul

DOMAĆI USPJESI: 4 prvenstva Jugoslavije (1948., 1954., 1958. i 1982.); 7 kupova Jugoslavije (1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1980. i 1983.); 7 prvenstava Hrvatske (1993., 1996., 1997., 1998., 1999., 2000., 2003., 2006. i 2007. ); 6 kupova Hrvatske (1994., 1996., 1997., 1998., 2001., 2002., 2004. i 2007.)

MEĐUNARODNI USPJESI: 1 Kup velesajamskih gradova* (1967.); 1 finale Kupa velesajamskih gradova (1963.); 1 Balkanski kup (1977.)

*Danas Kup UEFA

Današnji Dinamo nastavlja tradiciju bivših slavnih klubova HAŠK-a, Građanskog, Dinama I Croatije. Najstariji, HAŠK, nastao je 6. studenog 1903. godine kao klub studenata, dok je Građanski osnovan 26. travnja 1911. kao klub svih društvenih slojeva. Nakon rata, dolaskom na vlast komunista, oba slavna zagrebačka kluba jednostranim su aktom preko noći ukinuta, a osnovan je klub komunalaca koji je, po uzoru na slične komunističke klubove u istočnoj Europi, nazvan DINAMO. Bilo je to 9. lipnja 1945. godine.

Novoosnovanom klubu odmah su pristupili svi najbolji i najpopularniji igrači Građanskog: Urch, Woelfl, Kokotović, Lešnik, Cimermančić, Pleše, Antolković, Belošević, Jazbinšek, Reiss, te njegovi juniori: Bučar, Ferković, Martinec, Kukec, Gereš, Čonč i Režek.

Trener Građanskog Martin Bukovi nastavio je posao obavljati u Dinamu, kao i maser Franjo Žlof, nekadašnji nogometaš Građanskog. Od igrača HAŠK-a koji su nastavili karijeru u DINAMU, standardni članovi prve momčadi bili su prve godine Ratko Kacian, Željko Čajkovski, Svetozar Peričić i Drago Lojen. Od njih samo je Čajkovski dugo ostao u Maksimiru - čak jedanaest godina. Novoosnovani Dinamo preuzeo je uz ostalo i plavu klupsku boju Građanskog. Od 1969. godine i znak kluba bio je sasvim sličan amblemu Građanskog.

Taj kontinuitet i tradiciju bivših hrvatskih klubova - HAŠK-a, čiji su djelatnici i igrači početkom stoljeća udarili temelje modernom nogometu u glavnom gradu Hrvatske, Građanskog kao najuspješnijeg i najomiljenijeg predratnog zagrebačkog kluba, te Dinama, simbola hrvatstva u teškim godinama komunizma, od 1993. do 2000. ujedinjavala je Croatia. No nakon sedam godina, 14.veljače 2000. Dinamo, koji nikad nije ni silazio s transparenata BBB-a, i službeno se vratio u Maksimir.

U 101 godini osvojeno je 33 trofeja: 18 naslova državnih prvaka, 14 domaćih kupova te 1967. godine Kup velesajamskih gradova. Građanski je bio prvak šest puta (1923., 1926., 1928., 1937., 1940. i 1943.), HAŠK jednom, 1938., Croatia pet puta (1993.,1996., 1997., 1998. i 1999.), a Dinamo pet puta (1948., 1954., 1958., 1982., 2000. i 2003.). Četiri puta Croatia i deset puta Dinamo pobjeđivali su u Kupu, pri čemu je Croatia tri uzastopne sezone (1996. - 1998.) uzimala sve, i prvenstvo i Kup. Dvostruki "hat-trick" maksimirskih "modrih" sasvim sigurno neće dugo nadmašiti nitko osim, možda, njih samih...

Omladinska škola "Hitrec - Kacian" nosi imena dvojice velikana zagrebačkog nogometa.

Icu Hitreca, vođu napada HAŠK-a, mnogi smatraju najvećim hrvatskim nogometašem prije Drugoga svjetskog rata. U legendu je ušao s dva pogotka glasovitom španjolskom vrataru Ricardu Zamori, prigodom prve noćne utakmice u glavnom gradu Hrvatske, između Zagreba i Madrida, 1913. godine. Kao jedan od prvih hrvatskih internacionalaca, karijeru je nastavio u švicarskom Grasshoppersu, a "Kicker", tada najveći sportski list Europe, uvrstio ga je u najbolju momčad Starog kontinenta. Bio je i prvi tehnički referent Dinama 1945., u čijoj su se radnoj sobi, u Električnoj centrali, u Gundulićevoj ulici, okupljali najistaknutiji igrači Građanskog razgovarajući o stvaranju novog kluba plave boje.

Ratko Kacian je, igrajući s Hitrecom, bio prvak s HAŠK-om 1938., a deset godina kasnije sudjelovao je u osvajanju prvog Dinamovog naslova prvaka.